Pitanje zdravlja i sigurnosti nikada nije bilo važnije nego danas.

Što se može učiniti?

Omekšivači vode SOFT-VAK su rješenje za vas.

Omekšivač radi na principu ionske izmjene, kalcij i magnezij se zamjenjuju natrijem. Omekšivači uklanjanja i malih količina drugih kationa kao što je bakar, željezo ili cink te sa samo jednim uređajem riješili problem kamenca za cijelo kućanstvo (slavine, kupaonice, kuhinje, grijalice za vodu, perilice rublja, perilice za posuđe, caffe aparata, hidromasažne kade…).

Zašto je poželjno da omekšavate svoju vodu:

1. Ušteda na troškovima ( održavanja, energenata..)

2. Ušteda na sredstvima za pranje

3. Ušteda vremena ( koje morate potrošiti za čisćenje i ribanje..)

4. Zaštita zdravlja Vaše obitelji ( sprječavanje pojave bakterija i virusa)

Mnogobrojnim istraživanjima i analizama dokazano je da problemi s kamencem uvelike povisuju troškove te stvaraju neugodne posljedice na kućanske aparate i bijelu tehniku. Svaki 1mm depozita kamenca na Vašim cijevovodima, grijačima (bojlera, perilice rublja ili posuđa… ) povisuju potrošnju energenata čak do 15 % ! ! !

Tretirana i omekšana voda smanjuje potrošnju sredstava za pranje, omekšivača za rublje, raznih deterdženata za uklanjanje kamenca, spriječava razmnožavanje bakterija……. itd.

Važno je napomenuti da miris i okus vode nisu uvijek indikacija neprikladnosti za piće. Ponekad su blagi mirisi ili okusi rezultat prirodnih procesa i ne predstavljaju prijetnju zdravlju. Međutim, ako primijetite nagli i jak miris ili okus vode, posebno ako se promijeni iz uobičajenog, preporučuje se provjeriti sastav vode te konzultirati profesionalce o rješenjima

Što može utjecati na miris i okus vode:

Organske tvari: Prisutnost organskih tvari, kao što su truljenje lišća, alge i mikroorganizmi, može dati vodi zemljani ili truli miris i okus. Ovi spojevi mogu također reagirati s klorom, koji se često koristi za dezinfekciju vode, stvarajući nusproizvode koji utječu na miris i okus.

Kloriranje: Klor se često dodaje u vodu za dezinfekciju kako bi se ubile štetne bakterije i mikroorganizmi. Međutim, reakcije između klora i organskih tvari mogu stvoriti klorne nusproizvode koji daju vodi oštar ili kemijski miris i okus.

Bakterijske aktivnosti: Bakterijski metabolizam i aktivnost mikroorganizama u vodi mogu proizvesti različite plinove i spojeve koji utječu na miris i okus. To može uključivati vode sumporne spojeve koji daju miris na trulež ili jaja, ili organske spojeve koji daju blagi miris plijesni.

Metalni spojevi: Prisutnost određenih metala, poput željeza, mangana i bakra, u vodi može uzrokovati metalni miris i okus. Ovi metali mogu doći iz prirodnih izvora poput stijena ili iz ljudskih aktivnosti, kao što su cjevovodi od metala koji korrodiraju.

Hranjive tvari: Visoke koncentracije dušika i fosfora u vodi mogu poticati brzi rast algi i fitoplanktona. Ova prekomjerna prisutnost može stvoriti alge koje proizvode mirise i spojeve koji daju vodi specifičan miris i okus.

Industrijski nusproizvodi i onečišćenja: Onečišćenja iz industrije ili ljudskih aktivnosti, poput ispuštanja kemikalija ili otpada u vodu, mogu uzrokovati neprirodne mirise i okuse.

Što može utjecati na zamućenje vode:

Suspendirane čestice: Voda prirodno sadrži čestice različitih tvari kao što su mulj, blato, organska materija i minerali. Ove čestice se mogu držati u suspenziji, što rezultira mutnoćom vode. To se često događa u rijekama nakon obilnih kiša ili topljenja snijega, kada se tlo erozijom nosi nizvodno i ulazi u vodotok.

Alge i fitoplankton: Povećana koncentracija algi i fitoplanktona u vodi može uzrokovati mutnoću. Ova pojava je često rezultat visokih hranjivih vrijednosti (poput dušika i fosfora) u vodi, što potiče brzi rast algi. Ove mikroskopske biljke stvaraju oblačnost vode, posebno tijekom masovnog razmnožavanja, poznatog kao algalni cvat.

Sedimentacija: Ako je voda mirna, suspendirane čestice i tvari mogu se taložiti na dnu vodene mase. Ovaj proces se naziva sedimentacija. Kada se ovo dogodi, voda može postati bistrija tijekom vremena, ali za vrijeme taloženja, može biti mutna.

Zagađenje: Ljudske aktivnosti, kao što su ispuštanje otpada, kemikalija i industrijskih nusprodukata, mogu značajno utjecati na kvalitetu vode i uzrokovati mutnoću. Zagađenje može uključivati čestice smanjenih veličina, teške metale i druge štetne tvari koje mogu ometati normalno stanje vode.

Prirodni procesi: Prirodni geološki procesi, poput erozije stijena ili vulkanske aktivnosti, također mogu unijeti različite tvari u vodene sustave, uzrokujući zamućenje vode.

Što utječe na pojavu željeza i mangana u vodi:

ŽELJEZO:

Prirodna prisutnost: Željezo je uobičajen element prisutan u zemlji i stijenama te se može otopiti u vodu iz okolnih tla. Kada podzemna voda prolazi kroz stijene koje sadrže željezne minerale, može otopiti željezne spojeve i donijeti ih u vodotokove ili vodoopskrbne sustave.

Korozija cjevovoda: U starijim vodovodnim sustavima koji koriste metalne cijevi, korozija unutar cijevi može osloboditi željezo u vodu. Ovaj proces može dodatno pojačati prisutnost željeza.

Boja vode: Prisutnost željeza u vodi može uzrokovati pojavu smeđe do crvene boje, posebno nakon izlaganja zraku. Ovaj fenomen naziva se željezna korozija.

Utjecaj na zdravlje: U niskim koncentracijama, željezo nije obično štetno za zdravlje ljudi, ali prekomjerna prisutnost može utjecati na okus vode i uzrokovati taloženje željeznih naslaga u cijevima i uređajima.

MANGAN:

Prirodna prisutnost: Manganski spojevi također su prisutni u tlu i stijenama te mogu preći u podzemne vode. Slično željezu, prisutnost mangana može se povećati kad podzemna voda prolazi kroz stijene bogate manganom.

Boja vode: Manganski spojevi mogu uzrokovati smeđu ili crnu boju vode. Ova promjena boje često je vidljiva u vodovodima i uređajima kao što su slavine i sudoperi.

Utjecaj na zdravlje: Manganski spojevi, poput željeza, u niskim koncentracijama obično nisu štetni za ljudsko zdravlje. Međutim, u visokim koncentracijama, moguća je akumulacija mangana u organizmu, što može uzrokovati zdravstvene probleme.

Kako bi se smanjila pojava željeza i mangana u vodi, često se koriste različite metode obrade vode. Filtracija, oksidacija i uporaba specifičnih kemijskih spojeva mogu pomoći u uklanjanju ovih metala iz vode, čime se poboljšava njezina kvaliteta, boja i miris. Važno je pratiti i testirati kvalitetu vode kako bi se osiguralo da su koncentracije ovih metala unutar prihvatljivih granica, što je ključno za osiguranje sigurne i ukusne vode za piće.

Evo pregleda njihove uloge, utjecaja i značaja u vodi:

Mikroorganizmi u vodi:

Fitoplankton: Ovo su mikroskopski morski organizmi koji obavljaju fotosintezu i čine osnovu morskih lanaca ishrane. Fitoplankton oslobađa kisik i igra ključnu ulogu u održavanju ravnoteže kisika i hranjivih tvari u vodi.

Zooplankton: Ovi su mikroskopski životinjski organizmi koji se hrane fitoplanktonom i drugim sitnim organizmima. Oni također igraju ključnu ulogu u prehrani mnogih većih organizama u vodenim ekosustavima.

Bakterije: Bakterije su mikroskopski jednoćelijski organizmi prisutni u vodi. Neki su od njih korisni za vodeni ekosustav jer sudjeluju u procesima poput razgradnje organske tvari i ciklusa hranjivih tvari.

Virusi: Vodeni ekosustavi također sadrže viruse koji mogu utjecati na različite organizme. Neki virusi inficiraju bakterije i pomažu održavati njihovu populaciju pod kontrolom.

Utjecaj mikroorganizama i bakterija na zdravlje vode i ljudi:

Zagađenje vode: Ako je voda zagađena nečistoćama, otpadom ili kemijskim tvarima, to može rezultirati pretjeranim rastom bakterija i mikroorganizama. Ovo može dovesti do degradacije vodene kvalitete i smanjenja biodiverziteta.

Bolesti: Prisutnost patogenih (bolesti uzrokujućih) bakterija, virusa i drugih mikroorganizama u vodi može predstavljati ozbiljan rizik za zdravlje ljudi. Konzumiranje zaražene vode može dovesti do različitih bolesti, uključujući probavne poremećaje i druge infekcije.

Kontrola mikroorganizama i bakterija:

Filtracija: Tehnike filtracije koriste se kako bi se fizički uklonili mikroorganizmi iz vode. Filtri mogu biti mehanički (npr. sita) ili kemijski (npr. aktivni ugljen).

Dezinfekcija: U vodovodnim sustavima, dezinfekcija se često provodi dodavanjem kemijskih dezinficijensa poput klora ili ultraljubičastog svjetla kako bi se ubile patogene bakterije i mikroorganizmi.

Prirodni procesi: Mikroorganizmi prisutni u prirodnim vodnim tijelima također sudjeluju u razgradnji organske tvari i održavanju ekosustava.

Kontrola i praćenje mikroorganizama i bakterija u vodi od ključne je važnosti kako bi se osigurala sigurnost vode za piće i očuvala prirodna ravnoteža vodenih ekosustava.