Proces dobivanja bunarske vode uključuje bušenje bunara ili bušotine duboko u zemlju dok se ne dostigne podzemni sloj vode, poznat kao vodonosni sloj.

Ova voda dolazi iz kišnice koja se filtrira kroz tlo i stijene te se akumulira u ovim podzemnim slojevima. Kvaliteta bunarske vode može varirati ovisno o geološkim karakteristikama regije, vrsti stijena i tla te prisutnosti prirodnih minerala ili kontaminanata.

Prednosti korištenja bunarske vode uključuju neovisnost o javnom vodovodu i mogućnost korištenja lokalnog izvora vode. Međutim, kako se kvaliteta bunarske vode može razlikovati, važno je obaviti testiranje kako bi se osiguralo da je voda sigurna za piće i odgovarajuća za druge namjene.

Za osiguranje čistoće i sigurnosti bunarske vode, često se koriste sustavi za filtraciju, dezinfekciju i obradu vode. Filtracija može ukloniti suspendirane čestice, sedimente i nečistoće koje se mogu nalaziti u bunarskoj vodi. Dezinfekcija je važna kako bi se eliminirale mikroorganizmi i bakterije koje mogu biti prisutne u vodi. Obrada vode može uključivati i postupke poput omekšavanja kako bi se uklonila tvrdoća vode ili prilagodila kemijski sastav vode za određene namjene.

Bunarska voda može se suočiti s različitim problemima koji mogu utjecati na njezinu kvalitetu i prikladnost za različite namjene.

Neki od najčešćih problema u bunarskoj vodi uključuju:

1. Tvrdoća vode: Visoka koncentracija minerala poput kalcija i magnezija može uzrokovati tvrdoću vode. Tvrda voda može uzrokovati nakupljanje mineralnih naslaga u cijevima, aparatima i uređajima, smanjujući njihovu učinkovitost i trajnost.
2. Zamućenost: Bunarska voda može sadržavati suspendirane čestice, blato ili sedimente koji je čine mutnom. Zamućena voda može smanjiti estetsku privlačnost vode i zahtijeva filtraciju ili tretman kako bi postala bistra.
3. Bakterije i mikroorganizmi: Bunarska voda može biti kontaminirana bakterijama, virusima i drugim mikroorganizmima koji predstavljaju zdravstveni rizik. Dezinfekcija ili kloriranje vode je ključno za eliminaciju tih mikroorganizama.
4. Arsen: U nekim regijama bunarska voda može sadržavati visoke razine arsena, što je ozbiljna zdravstvena prijetnja. Redovito testiranje vode je važno kako bi se identificirale opasne koncentracije arsena.
5. Željezo i mangan: Bunarska voda može sadržavati visoke razine željeza i mangana, što može uzrokovati neugodan okus, miris i promjenu boje vode.
6. Soli i kontaminanti: Soli, nitrati, pesticidi i druge kemikalije mogu se naći u bunarskoj vodi kao rezultat ispiranja tla ili industrijske kontaminacije.
7. pH vrijednost: Ponekad se bunarska voda može razlikovati u svojoj pH vrijednosti, što može utjecati na njezinu kvalitetu i mogućnost korisne uporabe.
8. Korozija: Kiselost vode ili prisutnost korozivnih tvari može uzrokovati koroziju metalnih cijevi i opreme, što može rezultirati oslobađanjem toksičnih metala u vodu.

Održavanje i redovito testiranje bunarske vode ključni su za rano otkrivanje i rješavanje ovih problema kako bi se osigurala čista i sigurna voda za sve namjene.

Za filtriranje bunarske vode koriste se različite tehnologije filtracije, ovisno o specifičnim problemima i potrebama.

Odabir odgovarajuće tehnologije filtracije ovisi o specifičnim problemima s bunarskom vodom, ciljevima obrade vode i financijskim mogućnostima.