DESALINIZACIJA

Desalinizacija mora ima brojne prednosti, uključujući:

• Osiguravanje pitke vode: Omogućuje pristup pitkoj vodi u regijama gdje je pitka voda ograničena.
• Raznolikost vodoopskrbe: Diversifikacija vodoopskrbe smanjuje ovisnost o prirodnim izvorima vode, poput rijeka i jezera.
• Smanjenje potrebe za prijevozom vode: Desalinizacija može smanjiti potrebu za prijevoz vode iz drugih regija.

Uz tehnološki napredak, cijene proizvodnje pitke vode iz desalinizacije su se smanjile, čineći ovu tehnologiju sve više dostupnom i održivom. Desalinizacija ostaje važan alat za osiguravanje vodoopskrbe u regijama s vodenim izazovima.

Jedan kubični kilometar morske vode sadržava oko 40 milijuna minerala ,ukupno otopljene krute tvari (TDS) – kationi: kalcij, magnezij, natrij i kalij, te anioni: karbonati, bikarbonati, kloridi, sulfati i nitrati – povečavaju električnu vodljivost vode i koroziju, te daju neprihvatljiv okus. Proces membranske desalinizacije vode – prilikom razdvajanja dvaju tekučina različitih koncentracija (npr. čistu vodu bez soli i solnu otopinu) kroz polupropusnu membranu.

Sustave desalinizacije djelimo u dvije grupe, ovisno o kvaliteti vode na slijedeće:

1. Desalinizatori bočate vode ( od 3.500 – 15.000 ppm NaCl)

2. Desalinizatori morske vode ( od 20.000 – 45.000 ppm NaCl)

Proces desalinizacije obrnutom osmozom (RO) je tehnologija koja se sve više koristi za pretvaranje slane morske vode u pitku vodu. Osmoza je prirodni proces gdje se voda kreće kroz polupropusne membrane kako bi izjednačila koncentraciju soli s obje strane membrane.

Obrnuta osmoza koristi taj princip kako bi silom prisilila slana voda kroz membranu, ostavljajući soli i nečistoće na jednoj strani, dok se čista voda prikuplja s druge strane membrane.

Opisa procesa desalinizacije osmozom:

1. Uzimanje morske/boćate vode: Morska voda se prvo uzima kao sirovina za desalinizaciju. Ova sirova voda sadržava različite soli, minerale i nečistoće.
2. Pretretman: Prije nego što morska voda uđe u sustav desalinizatora podvrgava se pretretmanu kako bi se smanjila koncentracija čestica, suspendiranih tvari i drugih nečistoća. Time se spriječava začepljenje membrana i poboljšava učinkovitost procesa desalinizacije.
3. Visokotlačne pumpe: Voda koja prolazi kroz membranu povećava tlak kako bi se stvorila sila koja prisiljava slanu vodu da prođe kroz membranu. Visokotlačne pumpe stvaraju pritisak potreban za ovaj procesni segment desalinizacije.
4. Membrane desalinizatora: Slana voda pod visokim tlakom prisiljava se kroz membranu obrnute osmoze. Ova membrana ima mikroskopske pore koje su dovoljno male da propuste samo molekule vode, dok veće soli i nečistoće ostaju zadržane.
5. Pitka voda -rezultat: Kroz proces obrnute osmoze, slana voda gubi svoje soli i nečistoće, a čista voda prolazi kroz membranu. Rezultat je slatka voda koja je gotovo potpuno oslobođena soli i drugih nečistoća.
6. Koncentrirana slana voda: Slana voda koja nije prošla kroz membranu, zajedno sa svim solima i nečistoćama odvodi se kao otpadna koncentrirana slana voda.
7. Korekcija I mineralizacija: Čista voda koja je prošla kroz membranu može se dalje stabilizirati i poboljšati kvalitetu kroz dodatne korake kao što su remineralizacija, dezinfekcija te pH korekcija.

Proces desalinizacije obrnutom osmozom zahtijeva preciznu kontrolu parametara kao što su tlak, brzina protoka i temperatura kako bi se postigla visoka učinkovitost i kvaliteta rezultirajuće slatke vode.

Iako ovaj proces zahtijeva količinu energije za stvaranje potrebnog tlaka, napredak u tehnologiji i energijskoj učinkovitosti doprinose širem korištenju obrnute osmoze za desalinizaciju mora i osiguravanje pitke vode u regijama svijeta.